Božica Brkan za Kriške oblizeke

Voljela bih kad bi natjecateljice mogle kušati što više različitih slastica te razgovarati o njima, jer bi to sigurno pridonijelo kakvoći slastica i same priredbe

Već 19. put od 1994. s podužim prekidom i, unatoč različitim preprekama i brojnim promjenama, nastavlja se izložba slastica u Križu. Humanitarna u korist djece, kako je i nastala. A ja se osobito veselim što posljednjih godina nosi naziv Kriških oblizeka prema mojoj knjizi Oblizeki – Moslavina za stolom, kao i primjerice izložba Stubički oblizneki. Na neki način organizatore je i potaknula da ožive zamrlu izložbu. Žao mi je jedino što objektivno najstarija i prva takva izložba u nacionalnim okvirima nije, osim humanitarne strane, iskorištena dovoljno kao poduzetnička ideja u slastičarstvu i turizmu. Veselim se da su kroz nju povezani različiti hrvatski krajevi, razmijenjena iskustva i da su osobito talentirane žene ostavile važan trag.

Prošlu, 2015. godinu i 18. Izložbu slastica opisala bih, uz sve drugo, kao godinu smjene generacija i natjecateljica te, kao više nego ikada, razlikovanje onih koji su pripremali tradicijske slastice i one koji su pekli trendovske. Zamjetno je da su gotovo sve starinske slastice bile načinjene izrazito kvalitetno, katkad “pomaknuto” odnosno vrlo moderno i uglavnom uspjelo nadograđene. U novih slastica osjeća se, po mojem, na žalost češće negativan nego pozitivan, utjecaj medija, posebice interneta te postupaka i sastojaka koji ubrzavaju, ne bih uvijek tvrdila i olakšavaju i poboljšavaju pripremu slastica, te da same recepture, do kojih se nekad teže dolazilo zbog čega smo i krenuli u tiskanje recepata te darivanje knjižica s njima kao nagradu natjecateljicama, ne jamče i kvalitetnu slasticu.

Zanimljivo je, a rekla bih da je tome kumovao upravo medijski utjecaj i, možda, kriza i štednja, da su prošle godine u modi bile inačice slastica koje i u naslovu nose naziv “lažna/lažni”, primjerice čak nekoliko različiti takvih fejk mađarica. Uz to, čini se da se dizajn vrednuje mnogo više od okusa i mirisa, koje elektronički i tiskani mediji ne mogu prenijeti. Voljela bih kad bi bilo više okruglih stolova i razgovora  na kojima bi se mogli predstaviti uspješni slastičari, a također i radionica, na kojima bi se mogle iskazati i same polaznice. Da, kako priželjkuje gospođa Rozalija Kurjaković, polaznice mogu načiniti nešto za što im se rijetko pruža prilika. Voljela bih kad bi natjecatelji mogli kušati tuđe slastice, što više njih, te razgovarati o njima međusobno te s ocjenjivačkim stručnim sudom.

Možda bi to proširilo zamjetnu skučenost u korištenju namirnica – prošle je godine ne znam zbog čega bio često korišten mak – a vjerojatno bi se manje ponavljale najčešće tehnološke greške. Prošlogodišnja je korištenje voća, ne samo pri ukrašavanju, koje termički ili kako drugačije uopće nije obrađeno nego je sirovo, natur. Ali se, srećom, koristilo valjda raznovrsnije nego ikad: uz jabuke, kruške, orahe, bademe…, i američka borovnica, aronija… Primijećena je, na moje veliko veselje, i ne mala upućenost u slastičarstvo čak i djevojčica i dječaka, koji su se potrudili pripremiti slastice kako bi pomogli svojim vršnjacima.

Čestitke organizatorima i sudionicima na upornosti te hvala svima onima koji ih ustrajno podržavaju. Želim i 19. “Kriškim oblizekima” u 22. godini njihova održavanja da budu još slađi. Ponajprije djeci za koju se slastice peku i onima koji ih za njih peku.

 

Božica Brkan, autorica knjige Oblizeki – Moslavina za stolom i www.oblizeki.com, s Palmom Klun Posavec začetnica priredbe i predsjednica ocjenjivačkog suda